ROCK

[voland]

Alice in chains

Formed in 1987 in Seattle, USA, by Layne Staley (b. 22 August 1967, Kirkland, Washington, USA; vocals) and Jerry Cantrell (b. 18 March 1966, Tacoma, Washington, USA; vocals/guitar) with Mike Starr (bass) and Sean Kinney (b. 27 June 1966, Seattle, Washington, USA; drums), Alice In Chains developed a sound that mixed Black Sabbath-style riffing with Staley and Cantrell's unconventional vocal arrangements and strong songwriting. Cantrell had drifted from his home in Tacoma to Seattle, homing in on a musician's collective entitled the Music Bank. He brought in the rhythm section of Kinney and Starr, before Staley was recruited from a local funk metal act. After dispensing with early moniker Fuck, the group became Alice In Chains, a name coined by Staley for 'a parody heavy metal band that dressed in drag'. The group won a major recording deal despite some record executives being scared off by Staley's aggressive performance at an early showcase. FACELIFT received excellent reviews, but took off slowly, boosted by US touring with Van Halen, the difficult opening slot on the US Clash Of The Titans tour, featuring Slayer, Anthrax and Megadeth, and European dates with Megadeth and The Almighty. "Man In The Box" became an MTV favourite, and the album went gold in the autumn of 1991, just as Nirvana's success began to make Seattle headline news. The band released the gentler SAP, featuring guests from Heart, Soundgarden and Mudhoney, before recording their second full album. DIRT was a dark, cathartic work with many personal lyrics, including "Rooster," telling of Cantrell's father's Vietnam War experience, which became a live centrepiece, but critical attention focused on a sequence of songs referring to Staley's past heroin problems, descending from the happy initiate of "Junkhead" ('We are an elite race of our own/The stoners, junkies and freaks') through depths of addiction to the realisation of the need to break away from dependency in "Angry Chair" ('Little boy made a mistake/Pink cloud has now turned to gray'). Despite the controversy, DIRT was deservedly acclaimed, and was the critics' album of the year in many metal magazines, entering the US charts at number 6. "Would?" became a hit, boosted by an appearance playing the song in the Singles movie, and the band supported Ozzy Osbourne in the USA, with Staley in a wheelchair for the early dates, having broken his foot, before Starr departed. Ex-Ozzy Osbourne bassist Michael Inez (b. 14 May 1966, San Francisco, California, USA) stepped in, and the band embarked on a sell-out tour of Europe and the USA. Cancellation of European stadium shows supporting Metallica in mid-1993 due to exhaustion led to speculation about a setback in Staley's recovery, but Alice In Chains returned in fine style, contributing to the Last Action Hero soundtrack and playing superbly on the third Lollapalooza tour. In early 1994 JAR OF FLIES became the first EP to top the US album charts, entering at number 1. Staley put together a side-project, Mad Season, with Pearl Jam's Mike McCready and Barrett Martin from Screaming Trees, amid rumours that Alice In Chains had split. Rumours exacerbated by the return of Staley's misfortunes in August 1994 when gigs, including Woodstock II, were cancelled, due to further 'health problems'. Amidst continuing remours of drug abuse the band still managed a further album in 1995.

Albums:
UNPLUGGED (1996)
ALICE IN CHAINS (1995)
JAR OF FLIES [EP] (1994)
JAR OF FLIES [EP] [CD-EXTRA] (1994)
DIRT (1992)
SAP [EP] (1992)
FACELIFT (1990)

Down In A Hole

Bury me softly in this womb
I give this part of me for you
Sand rains down and here I sit
Holding rare flowers
In a tomb...in bloom

Down in a hole and I don't know if I can be saved
See my heart I decorate it like a grave
You don't understand who they
Thought I was supposed to be
Look at me now a man
Who won't let himself be

Down in a hole, feelin' so small
Down in a hole, losin' my soul
I'd like to fly,
But my wings have been so denied

Down in a hole and they've put all
The stones in their place
I've eaten the sun so my tongue
Has been burned of the taste
I have been guilty
Of kicking myself in the teeth
I will speak no more
of my feelings beneath

Down in a hole, feelin' so small
Down in a hole, losin' my soul
I'd like to fly but my
Wings have been so denied

Bury me softly in this womb
Oh I want to be inside of you
I give this part of me for you
Oh I want to be inside of you
Sand rains down and here I sit
Holding rare flowers (Oh I want to be inside of you)
In a tomb...in bloom
Oh I want to be inside...

Down in a hole, feelin' so small
Down in a hole, losin' my soul
Down in a hole, feelin' so small
Down in a hole, outta control
I'd like to fly but my
Wings have been so denied

[Livnica]

Znaci i ti si mi se priduzio u sirenju muzike.Obojca cemo na lomacu
_________________
Sve sto je bilo i moze biti jedino je Smak neponovljiv
LP Crna Dama 1977.

[voland]

MEGADETH

Disconnect

Behind closed doors all you live for is taking
That double life of yours has left your whole world shaking
Who are you fooling? I know you hear the laughter
Don't you hear people talking? What is it that your after?

Turn off your conscience
Leave the world outside
Nothing at all can ever make you feel
That anything's so real so you just - Disconnect

The key to save yourself if for nothing else
A tongue can never hold the truth of silence is golden
With a broken heart underneath all of the pain
Do you stroke the pretty scars? The hurt never ends

Turn off your conscience
Leave the world outside
Nothing at all can ever make you feel
That anything's so real so you just - Disconnect

Turn off your conscience
Leave the world outside
Nothing at all can ever make you feel
That anything's so real so you just - Disconnect

Turn off your conscience
Leave the world outside
Nothing at all can ever make you feel
That anything's so real so you just - Disconnect

[wizard]

Necete na lomacu, ne dam ja
Nego bolje da malo pisemo o muzici, grupama i sl. nego da pisemo tekstove
Evo ja vec par dana slusam sve od Europe-a
_________________
Bolje znati mnogo i cesto, nego ne znati nista, povremeno, nikad, kojekude...

[Livnica]

I kakvi su ja znam samo Final Countdown
_________________
Sve sto je bilo i moze biti jedino je Smak neponovljiv
LP Crna Dama 1977.

[wizard]

Fenomenalni!
Po meni je The Final Countown jedan od najboljih rock albuma ikada napravljenih, mada svaka njihova stvar je meni dobra, osim ovog poslednjeg albuma kada se nesto promenila postava...Ako volis pravi rock, poslusaj ih neces pogresiti
_________________
Bolje znati mnogo i cesto, nego ne znati nista, povremeno, nikad, kojekude...

[voland]

Evo nešto o Partibrejkersima.(Svi dodaci su dobrodošli:)BITI ISTI, BITI POSEBAN, BITI SLOBODAN, BITI SAMO SVOJ!Ovih nekoliko reči iz naslova, bilo je sve što je Zoran Kostić - Cane rekao pred MTV kamerama daleke 1988. U okviru emisije koja je imala ideju da predstavi tadašnju YU rock scenu, Gile, Vlada Divljan i drugi su probranim i sofisticiranim izrazima opisivali svoje poglede na svet i muziku koju su stvarali. Cane je namrgođen, gledajući kameru u oči, najkraće i najtačnije opisao zvuk svoje grupe - "Rolling Stones, Ramones - Partibrejkers".

Beograd je krajem 70-ih bio čudan, pa i nadrealan grad. Sa jedne strane mnoštvo koncerata domaćih i inostranih grupa, a sa druge strane apsolutna dosada. Kafane u kojima su kelneri u 21.30 donosili poslednju turu pića, nedostatak klubova koji su postojali u severnijim republikama, skroman bioskopski repertoar i svega 2 TV kanala nisu pružali gotovo nikakvu šansu za zabavu. Iako sa određenom vremenskom zadrškom, punk se probijao i tekao ulicama tada 1-milionskog Beograda. Prva generacija punk klinaca, uglavnom sastavljena od diplomatske, generalske i direktorske dece okupljala se u parku ispod "Moskve" i ispred SKC-a. Nabavka "martinki", kožnih jakni i original ploča za punk "elitu" nije bio poseban problem, i pomalo sa visine gledali su na one koji su flomasterima na iscepanim džins jaknama ispisivali A u krugu, simbol anarhije kojoj se stremilo.

U inat dosadi

Cane je po socijalnom statusu bio mnogo sličniji pravim engleskim punkerima od ostatka skorojevićke ekipe. U borbi protiv dosade klinci počinju da prave bendove koji tih godina niču kao političke partije u Srbiji neku deceniju kasnije. Vođen animalnim istinktom, 15-godišnji Cane prepoznaje da mu je muzika sudbina i 1979. osniva prvi bend - Kopilad. Sledeće godine se priružuje kultnoj Urbanoj Gerili, da bi 1981. sa Žikom Todorovićem (bubnjevi) osnovao Radničku Kontrolu. Prvi (i jedini) vinilni otisak bend ostavlja na veoma značajnoj kompilacijskoj ploči "Artistička Radna Akcija" koja predstavlja krucijalno svedočanstvo o toj fazi razvoja YU Rock'n'Rolla. Na ploči su prvi put potpisani mnogi ljudi koji će nekoliko godina kasnije zauzeti ključne pozicije u domaćoj umetnosti. Pored Caneta i Žike (kasnije u Disciplini i EKV-u, i u mnogim domaćim filmovima) tu su i Đile Marković, basista Kontrole (danas Supernaut), Ilke (Bezobrazno Zeleno, kasnije u Čorbi i Babama), celokupna postava Škripca (kasnije u Familiji, Košavi, Sklekovima...), Banana (Pasta ZZ, kasnije El.Org), Miško Plavi (Via Talas, kasnije Peđa D'Boj bend, Piloti, Mornari), Slobodan Nešović - Loka (danas vlasnik izdavačke kuće Automatic), Branko Rosić - Rosa (Urbana Gerila, danas u Viborg Dalas), Vladimir Arsenijević (Urbana Gerila, danas priznati pisac), Bojan Banović (Petar i zli vuci)... Radnička Kontrola je na ARI predstavljena sa 2 pesme - brzo zaboravljenom "TV u koloru" i "Dosadom" koja se i danas povremeno može čuti na radio talasima.

Žeton za rajski voz

Neposredno po izdavanju ploče, Cane i bubnjar Manzanera (Goran Bulatović) 1982. prave novi bend intrigantnog imena - Partibrejkers. Grafiti sa tim imenom ubrzo ulepšavaju beogradske zidove i bend počinje sa svirkama koje mu ubrzo donose status kultne underground grupe. U tadašnjoj postavi benda gitare su svirali Anton (ex-BG5, Butik, Šine) i Ljubiša Kostadinović - Ljuba (ex-Republika). Za ono vreme više nego neobično, bend bez bas gitare! Brejkerski skoro 4 godine čekaju na objavljivanje prve solističke ploče. U međuvremenu, šansu im pruža kultni radio džokej Zoran Modli, koji pesmu "Radio utopija" stavlja na album "Demo top Ventilatora 202". U toj pesmi Cane promoviše svoj pripovedački i nazalni način "pevanja" koji će nekoliko godina kasnije postati zaštitni znak benda. Stihovi "Radio utopije" nagoveštavaju vizionarstvo i umetnost da se sa malo reči kaže mnogo: "...samo jedan od mnogih dobija žeton za rajski voz", "...ja sam ionako plaćen da budem klovn, a to i volim". Na ovoj, takođe značajnoj ploči pored Brejkersa pojavljuju se i Rex Illusivii, Miško Plavi, Mira Mijatović, Bojan Banović, Bojan Pečar i Laki Pingvini sa demo verzijom prvog domaćeg dance hita - "Možda, možda". Deceniju & kusur kasnije B-92 objavljuje kompilacijski CD pod imenom "Radio Utopija" na kome su Brejkerski predstavljeni pesmom 'Hoću da znam'.

Partibrejkersi odlučuju da producentsku palicu za snimanje albuma prvenca povere Koji, i to se pokazuje kao odličan potez. Međutim, tadašnji rock establišment odbija da u svoje redove primi gnevne beogradske momke i album posle godinu dana na jedvite jade izdaje zagrebački Jugoton, prethodno objavivši pilot singl "1000 godina/Večeras". Bez ikakve reklame, "Partibrejkers I" prolazi dosta loše uprkos nekolicini velikih hitova ("1000 godina" u novoj verziji, "Stoj Džoni", "Ona živi na brdu" i "Ulični hodač").

Pogled sa margine

Iako su svojim rhythm'n'bluesom građenim na punk temeljima uspeli da zainteresuju novinare i deo urbane ekipe većih SFRJ gradoba, Brejkersi i dalje ostaju na margini. Postava se popunjava dolaskom basiste Muneta (Dime Todorov, ex-Radost Evrope), a na bubnjarskoj stolici se smenjuju Vlada Funtek, Igor Borojević i Marko Milivojević.

Put do zvezda posut je trnjem, i tabani Brejkersa nastavljaju da krvare. Sledeći album (snimljen 1988.) takođe ne nailazi na razumevanje izdavača i Cane & co. su prinuđeni da ga objave za malu i ne naročito ambicioznu beogradsku kuću "Jugodisk", koja nije nameravala da u reklamu uloži iole ozbiljnija sredstva. Ovaj album je bilo relativno teško naći i u Beogradu, a o ostatku SFRJ da i ne pričamo. Bend je muzički sasvim sazreo i pesme pisane po svim standardima garažnog R'n'R-a udaraju pravo u centar. Barijere se ruše i ovim albumom Beograd konačno prihvata Brejkerse u svoje hladno naručje. Pesme sa tog albuma i danas predstavljaju okosnicu koncertnog repertoara "žurkolomaca" - 'Prsten', 'Put', 'Ja se ne vraćam', 'Mesečeva kći', 'Pet ispod nule', 'Nema cure'...

Anton suvereno gospodari tonom benda i polako se etablira kao značajan gitarista tadašnje scene, tako da u izboru časopisa "Rock" osvaja prestižnu titulu "najboljeg gitariste", ispred Točka, Vlatka i drugih.

Hipnotisana gomila

Treći albumom ("Partibrejkers III" - 1989) Brejkersi zadaju konačni udarac rock establišmentu koji je pod pritiskom hiljada fanova primoran da razmakne redove i primi Brejkerse u prvu rock ligu. Iako ortodoksni fanovi koji su bend pratili od opskurnih početaka, album zbog donekle komercijalnije produkcije proglašavaju prodajom, istina je sasvim suprotna. Bolji studijski uslovi omogućili su bendu da najzad pesme snimi onako kako su Cane i Anton od početka i želeli. Ovo je "najbrejkerskija" ploča i tih godina je bilo nepristojno organizovati žurku bez ovog LP-ja, ili makar na kaseti snimljenih hitova - 'Kreni prema meni', 'Sunca sin', 'Zemljotres', 'Najbolje se putuje', 'Ono što pokušavam', 'Daleko od srca' i pogotovo 'Hipnotisane gomile'. Cane je shvatio i bolno tačno opisao tadašnji socijalni trenutak - "Mi ne idemo nikud i ne radimo ništa, mi smo jedna velika hipnotisana gomila, al' ja znam ključ, ja poznajem tu bravu, otključaću i staviću ti svašta u glavu", međutim, bilo je kasno. Ključ je već bio u rukama Slobodana Miloševića koji upravo tad učvršćuje svoju vlast koja će hipnotisanoj gomili u narednoj deceniji donositi samo smrt, bombe i bedu.

Kiselo + Slatko = Gorko

Iako se prvi (kasetni) album Brejkersa u novoj & skraćenoj YU zove "Zabava još traje" (Sorabia Disc - 1992), svima je jasno da je vreme zabave za nama i da nam predstoji vreme noža i suza. Iako 18 žestoko otprašenih numera stavljaju ovaj album u red najboljih domaćih live ostvarenja, tiraž je gotovo porazan - tih godina nije nam baš bilo do muzike. Pakovali su se koferi, krilo se od vojnih pozivara po "ženskim" stanovima (stanovima bez muške glave, u kojima pozivari nisu imali šta da traže) ili se ginulo po frontovima, prema sopstvenom ili izboru sudbine.

Prvi nešto mirniji period (1994 - doba deda Avramovog dinara) Brejkersi obeležavaju najčudnijim albumom u karijeri, "Kiselo i slatko" (prvi imenovani album, u uzdanju B-92). Međutim, pesmama je preovladavao gorki ukus. Gonjeni beznađem, Brejkersi odlučuju da baladom "Molitva" Svevišnjeg zamole za spas. Izvanredno jaka pesma sa bolnim urlikom preostale urbane populacije - 'Hoću da znam' ("...hoću da znam kuda vodi ovaj put, mene i život moj") počinje da se vrti na radio talasima ali neposredno pred najavljeni promotivni koncert Brejkersi se povlače. Glasine u stilu "Čavke ima sidu, a i Cane se ne oseća baš najbolje" kolaju gradom, ali se kasnije ipak uspostavlja da je frontmen Brejkersa imao zdravstvene probleme sa grlom. Bend se povlači u ilegalu, što ne smeta njihovom rejtingu koji neprestano raste. Na sve ređim privatnim žurkama koje ustupaju mestu turbo divljanju po beogradskim splavovima, zvučnici pucaju pod naletima anti-ratne himne "Slušaj 'vamo" (Rimtutituki bend - Cane, Gile, Milan...). "Nećemo da pobedi narodna muzika", "Mir, brate, mir", "Kuda svi - nemoj i ti", "Ko izda biće prokleta pizda"... samo su neke od parola kojima je pokušavano zaustavljanje ludila koje je zavladalo zemljom. Nažalost, narodna muzika je odnosila pobede na svim frontovima, a proklete pizde su zaposele naslovne strane i TV kanale, ostavljajući ostalima jedino prostor na stranama rezervisanim za čitulje.

Šta je bre, Hrvati!

Zavladalo je ledeno doba u kojem su primitivni i beskarakterni iskoristili priliku koja im se inače nikad ne bi ukazala. "Ledeno doba, napolju je vruće..." peva Cane na najhermetičkijem i još uvek neshvaćenom albumu "Ledeno doba" (1997 - ZMEX), objavljenom godinu dana posle kompilacije "Najbolje od najgoreg" (1996 - Musicland). Cane se bežeći od gradskog života povlači u Zrenjanin, gde pokušava da povrati zdravlje i duševni mir. Potpomognut mladim snagama (iz bendova Gluve kučke i OPO) i uronjen u religiju Cane pronalazi novu snagu i postaje glasnogovornik onih koji nisu pristajali da im političari određuju koga će da mrze, a koga da vole. Koncert "Ne padaj pobedniče" kojim je proslavljena 15-godišnjica rada Brejkersa, zamišljen je kao svojevrsni popis. Brejkersi su želeli da vide koliko nas još ima. Međutim, Svevišnji baš i ne voli R'n'R, pa je tog 3. septembra 1997. lilo kao iz presečene aorte. Organizovani autobuski prevoz iz mnogih provincijskih gradova je otkazan i na Kalemegdanu se skupilo tek negde oko 30.000.

Ratne godine Brejkersi provode povučeno povremeno svirajući u zemlji, ali i probijajući ratne barikade nastupima u inostranstvu.
Imate i jednu sliku sa prošlogodišnjeg Exita-a u svastrici galerije,i pohvala,jer bar po meni, odlično su odradili.

[voland]

MILAN MALDENOVIĆ
Milan Mladenović rođen je 21. septembra 1958. godine u Zagrebu. Otac Spasa, oficir JNA, rodom je iz Kruševca, a majka Danica (rođ. Puharić) iz Makarske. Do svoje šeste godine Milan je živeo u Zagrebu, a zatim se preselio u Sarajevo, za koje je rekao:
„Sarajevo je verovatno mračno uticalo na mene. Bio sam strašno ratoboran, istinoljubiv, mali, ovolicki, i stalno sam se tukao sa starijima od sebe. Oni su me, naravno, mlatili i tako sam ja dolazio kući krvav, plačući, i to je trajalo tih šest, sedam godina koliko sam živeo tamo... Bio sam klinac sa naočarima i nosio tango-gitaru ispod miške. Odlazio sam na časove kod čuvenog Gari Garinče. Od njega sam naučio neke akorde. Posle sam se preselio u Beograd (1970). Stalno sam svirao, pravio neke pesmice. A onda, kad sam upoznao Gagija, nastalo je Limunovo drvo...”

Krajem sedamdesetih, trojica gitarista: Dragomir-Gagi Mihailović i dva Milana (Stefanović i Mladenović) osnivaju rok-grupu Limunovo drvo; priključuju im se Goran Kovinčić i Dušan Dejanović-Džindžer (bubnjevi), koga kasnije zamenjuju Ivan Vdović-Vd, tada učenik trećeg razreda gimnazije. Svirali su na gitarijadama u Žarkovu i Železniku, u Bloku 45 (tzv. „ROK BLOK”), u Domu omladine, a održali su i dva samostalna koncerta u SKC-u. Poznatije numere Limunovog drveta bile su: „Da li se sećate?”, „Sedmi krug”, „Oko moje glave”, „Limunovo drvo”, „Ne veruj” i „Gubitak”...

Aprila 1980. u SKC-u, kao predgrupa Pankrtima, prvi put se pojavio Šarlo Akrobata, u sastavu: Milan i Gagi (gitare), Dušan Kojić-Koja (bas) i Ivan Vdović-Vd (bubnjevi). Posle tog koncerta u bendu ostaju Milan, Koja i Vd. 1981. godine izlazi album „Paket aranžman” - manifest beogradskog novog talasa, kompilacija pesama kultnih rokenrol grupa: Šarla, Idola i Električnog orgazma. Iste godine izlazi i solo album Šarla „Bistriji ili tuplji čovek biva kad...”. Po broju svirki bili su među najaktivnijim muzičarima u Beogradu...

Šarlo Akrobata, avangardni skup trojice mladih, talentovanih i nestašnih muzičara punih pozitivne energije, je ne samo doneo promenu u način razmišljanja o muzici, već je udahnuo duh 80-tih u celu Jugoslovensku kulturnu scenu.

Kao što to samo ponekad biva, Šarlo je postigao brz, do tada nezapamćen uspeh, a njihove pesme, i melodije i tekstovi, muzički spotovi vrlo brzo su poplavili kompletan Jugoslovenski medijski prostor.

Zajedno sa vršnjacima Električnim Orgazmom i Idolima, Šarlo Akrobata je doneo Novi Talas, na Beogradsku, i vrlo brzo Jugoslovensku muzicku i umetnicku scenu. Iako sam sastav nije postojao dugo, njihova ostvarenja su ostala veoma popularna u toku celih osamdesetih, a danas njihova muzika se sa pravom smatra obaveznom lektirom.

[voland]

EKV

1982.
Milan i Koja se razilaze. Koja stvara grupu Disciplina kičme, a Milan, sa Gagijem i Vdom, Katarinu II. Sastavu se priključuju Margita-Magi Stefanović (klavijature) i Bojan Pečar (bas). Prvi koncert Katarine II bio je krajem 1982. u SKC-u, sa Partibrejkersima i U škripcu.

1984.
Izlazi album „Katarina II”; iz grupe odlaze Gagi i Vd, za bubnjevima je Ivan Fece Firči. Grupa menja ime u Ekatarina Velika - EKV.

1985.
Album „Ekatarina Velika”.

1986.
Album „S vetrom uz lice”. Umesto Firčija,za bubnjevima je Ivan Ranković.

1987.
Izlazi „19LIVE86”, album snimljen na koncertu u Zagrebu. Grupi se priključuje bubnjar Srđan-Žika Todorović (ex-Disciplina Kičme). Izlazi album „Ljubav”.

1989.
Album „Samo par godina za nas”. Bojan Pečar odlazi u London i svira za grupu "Mission". Umesto njega svira Dragiša Uskoković Ćima,a za bubnjevima je Marko Milivojević (ex-Partibrejkers).

1991.
Sedmi album EKV: „Dum dum”.

1993.
Poslednji album: „Neko nas posmatra”.

U proleće 1992., nekoliko vodećih beogradskih rok-muzičara: Milan, Cane, Gile, Švaba, Anton, Čavke, Borko i Jovec, stvaraju grupu Rimtutituki i snimaju pesmu „Slušaj vamo”, s ključnim refrenom „Mir, brate, mir”.

U proleće 1994. Milan odlazi u Brazil, gde zajedno sa Mitrom Subotićem-Subom snima poslednju ploču: „Angel's Breath”. Po Milanovim rečima, „to je neka vrsta psihodeličnog samba-roka s balkanskim uticajem”.

Milan Mladenović umro je 5. novembra 1994. godine u Beogradu od raka pankreasa.

[voland]

Black Sabbath

Group members Terry "Geezer" Butler (b. 17 July 1949, Birmingham, England; bass), Tony Iommi (b. 19 February 1948, Birmingham, England; guitar), Bill Ward (b. 5 May 1948, Birmingham, England; drums) and Ozzy Osbourne (b. John Osbourne, 3 December 1948, Birmingham, England; vocals) were originally known as Earth, a name they changed to Black Sabbath in 1969. The members of this band grew up together in the Midlands of England, and their name hints at the heavy, doom-laden and yet ingenious music they produced. The name had first been invoked as a song title used by Polka Tulk, a pre-Earth blues outfit featuring Iommi, Ward, Butler and Osbourne. It does not come from a book by the occult writer Denis Wheatley, as is often stated, but from the cult horror film of that title. However, many of Sabbath's songs deal with alternative beliefs and ways of life in keeping with Wheatley's teachings. The title-track of PARANOID also confronts mental instability, and other songs are concerned with the affects of cocaine and marijuana. The line-up remained unchanged until 1973 when Rick Wakeman, keyboard player for Yes, was drafted in to play on SABBATH, BLOODY SABBATH. By 1977 personnel difficulties within the band were beginning to take their toll, and the music was losing some of its earlier orchestral, bombastic sheen, prompting Ozzy Osbourne to pursue a solo career the following year. He was replaced by ex-Savoy Brown member Dave Walker until Ronnie James Dio accepted the job. Dio had been a central figure in the early '70s band Elf, and spent three years with Ritchie Blackmore's Rainbow. However, Dio's tenure with the band was to be short-lived, and he left in 1982. The replacement vocalist was Ian Gillan. It is this Sabbath incarnation which is commonly regarded as the most disastrous for band and fans alike, with BORN AGAIN failing to capture any of the original vitality of the group. By 1986, Iommi was the only original member of the band, which now consisted of Geoff Nichols (b. Birmingham, England; keyboards), who had been the group's keyboard player since 1980 when still a member of Quartz, Glenn Hughes (b. England; vocals), Dave Spitz (b. New York City, New York, USA; bass), and Eric Singer (b. Cleveland, Ohio, USA; drums). This was an accomplished combination, Singer having been a member of the Lita Ford band and Glenn Hughes having worked with such legendary outfits as Trapeze and Deep Purple. In 1986 the surprisingly blues-sounding SEVENTH STAR, the lyrics and music for which had been written by Iommi, was released. In the first of a succession of personnel changes, Hughes left the band to be replaced by Ray Gillen, an American singer who failed to record anything with them. Tony Martin (ex-Alliance) was the vocalist on 1987's powerful THE ETERNAL IDOL and 1988's HEADLESS CROSS, the album which skilled and renowned drummer Cozy Powell produced and appeared on. Martin has intermittently remained with them since and has been replaced at various times by Rob Halford (Judas Priest), Ozzy and Dio, as a sort of permanent understudy. By late 1991 Sabbath was suffering from flagging record sales and declining credibility, so Iommi recruited their original bassist, Butler, and attempted to persuade drummer Bill Ward to rejoin too. Ward, however, was not interested, Cozy Powell was still recuperating after being crushed by his horse, and so Vinnie Appice became Sabbath's new drummer. (Bev Bevan of ELO had been part of the band for BORN AGAIN, and returned at various times. Other temporary drummers have included Terry Chimes of the Clash). After much speculation, a return to the band by Ronnie Dio completed the 1992/3 line-up. Ozzy's attempts, meanwhile, to reform the original group for a 1992 tour faltered when the others demanded an absolutely equal share in the spoils. 1994 saw the release of a tribute album, NATIVITY IN BLACK, which featured appearances from all four original members in various guises, plus Megadeth, White Zombie, Sepultura, Biohazard, Ugly Kid Joe, Bruce Dickinson, Therapy?, Corrosion Of Conformity and Type O Negative. Spurred by the new interest in the group, the Powell, Iommi and Nichols line-up, with Tony Martin returning as singer and Neil Murray on bass, completed FORBIDDEN in 1995. It was recorded in Wales and Los Angeles with Body Count guitarist Ernie C. producing and Ice-T providing vocals on "Illusion of Power."

Discograhy:

FORBIDDEN (1995)
METAL MANIA (GRIFFIN) (1995) by Various Artists
CROSS PURPOSES (1994)
DEHUMANIZER (1992)
TYR (1990)
HEADLESS CROSS (1989)
THE ETERNAL IDOL (1987)
SEVENTH STAR (1986)
BORN AGAIN (1983)
LIVE EVIL (1983)
MOB RULES (1981)
HEAVEN AND HELL (1980)
NEVER SAY DIE (1978)
TECHNICAL ECSTASY (1976)
WE SOLD OUR SOUL FOR ROCK & ROLL (1976)
SABOTAGE (1975)
SABBATH, BLOODY SABBATH (1974)
VOL. 4 (1972)
MASTER OF REALITY (1971)
BLACK SABBATH (1ST LP) (1970)
PARANOID (1970)
GREATEST HITS
PARANOID/HEAVEN & HELL
THE COLLECTION
THE BIBLE ACCORDING TO BLACK SABBATH: OLD AND NEW TESTAMENTS

[wildchild]

[maus-sg]

DIVLJE JAGODE



Zele Lipovača virtuoz na gitari, idejni je tvorac i utemeljitelj legendarnih "Divljih jagoda": tamo gdje je i počeo, u Zagrebu, u istome gradu danas nastavlja novu odiseju "Divljih jagoda"!
Sjećam se naših zajedničkih studentskih dana, dugokosog otkačenjaka punog srebrnog nakita koji je tijekom predavanja nervozno lupkao po klupi. Zele je tada bio izvan vremena i prostora i, za razliku od drugih, furao je totalno drugačiji film. Krajem godine 1977. u Zagrebu su rođene "Divlje jagode". Prva postava Adonis, Tony, Muc, Nihad & Zele objavili su prvi album potkraj 1978. s pjesmama kao što su "Jedina moja" i "Krivo je more", nažalost nije naišao na razumijevanje tadašnjeg "Jugotona".
Nezadovoljan promidžbom albuma Zele seli u Sarajevo i potpisuje za tadašnji "Diskoton". Perfekcionist u svojem glazbenom izričaju Zele i nova postava "Divljih jagoda" završava snimanje drugog albuma "Stakleni hotel". Album izbacuje sjajne hitove "Autostop" i "Kako si topla mila" te postiže velik komercijalni uspjeh. Prava prekretnica u njihovoj karijeri dolazi s trećim kultnim albumom "Motori". Savršenstvo sviranja i svjetske produkcije podigli su "Divlje jagode" na tron najboljeg sastava na tadašnjim prostorima. Pjesma "Motori" svojim pristupom i odnosom ostala je do današnjih dana kultna pjesma, koja je postala abeceda sviranja gitare za mnoge gitarističke naraštaje. Album i pjesma "Motori", koji je snimljen u Njemačkoj u "Music Park Studiju" pod producentskom palicom sjajnog producenta Tea Werdina, danas se ubrajaju u klasike rocka.
Zele nastavlja suradnju s Teom Werdinom. Nastaju još dva albuma "Vatra" i "Čarobnjaci". Svjetskom produkcijom i kvalitetom, velikim nakladama i prodajom trilogije "Divlje jagode" postižu nezapamčen komercijalni uspjeh. U to doba pune sve koncertne prostore briljantnom svirkom i produkcijom. Ono što mi je Zele cijelo vrijeme pričao, a ja nisam vjerovao, ipak se obistinilo godine 1986. ponudom londonske diskrografske kompanije "Logo Records". Ostvario se dugogodišnji san "Divljih jagoda" i Zeleta Lipovače.
Nakon sjajna i rasprodana koncerta u današnjem "OTV Domu", u tihoj atmosferi jednog kafića u zagrebačkome predgraĐu u nazočnosti direktora Goefa Hunningtona, vlasnika diskografske kompanije "Logo Records" Zele Lipovača i "Divlje Jagode" potpisuju ekskluzivni ugovor.
Geoff Hunnington otkrio je i lansirao u svijet showbusinessa sastav "Eurythmics", a i dan danas brine se za Vangelisovu karijeru. Bio je to prvi veliki diskografski ugovor na bivšim prostorima. Nitko nikada nije postigao takav uspjeh kao "Divlje jagode". Postali su britanski band "Wild Strawberries". Veliki san postao je stvarnost. Engleska, London, pubovi, klubovi i koncerti postali su sastavu "Wild Strawberries" svakodnevica. Počela je i prva velika engleska turneja, a završni koncert održan je u kultnom i legendarnom londonskom klubu "Marquee". Peti pridruženi član na turneji bio je klavijaturist Don Airey koji je svirao u sastavima "Rainbow", "Whitesnake", "Colosseum II" i "Cozy Powell Band". Iste 1986. godine "Wild Strawberries" objavili su engleski album koji je snimljen u poznatome londonskom studiju "Matrix". Cijeli album producirao je Keith Woolvin. Klavijaturist Don Airey, koji je do tada tri puta proglašavan najboljim klavijaturistom, bio je peti pridruženi clan na albumu "Wild Strawberries". Zgodno je spomenuti da je producent Keith Woolvin u to doba producirao albume Rogera Watersa i skupine "Thin Lizzy". Tour manager bio je Rayner Jason, posljednjih devet godina manager Nicka Cavea. Vječiti perfekcionist i buntovnik Zele Lipovača skončao je britansku avanturu. Iza njega je ostao jedan engleski album koji se prodavao u Velikoj Britaniji, Finskoj, Italiji, Njemačkoj i u Nizozemskoj. Bio je vjeran svojim stajalištima i rijetki su oni koji su ga mogli pratiti u njegovim stremljenjima i idejama. Producent Peter Hinton, producent grupe "Saxon" prihvatio se produkcije novog albuma "Divljih jagoda". Obradom Mozartova "Turskog marša" na albumu "Konji", Zele je pokazao svu svoju virtuoznost i briljantnost sviranja gitare. Njegov prijatelj iz djetinjstva Mladen Vojičić - Tifa ispunio je svoj dugogodišnji san postavši pjevačem "Divljih jagoda". Nakon albuma "Konji" Zele Lipovača sve svoje projekte sam producira. Tijekom devedesetih boravi u Velikoj Britaniji i Njemačkoj gdje su objavljena dva albuma "Labude, kad rata ne bude" i "100 vijekova". "Divlje jagode" sviraju u engleskim i njemačkim klubovima. Nakon dugogodišnjeg izbivanja Zele se vrača u Zagreb gdje radi na velikom povratku "Divljih jagoda". Istodobno radeći na tom projektu treba spomenuti njegov autorski rad na projektima koji imaju iznimnu vrijednost u svjetskoj glazbenoj domeni. Između ostalog Zele je radio na projektima sakralne glazbe, dva albuma kršćanske glazbe sa sastavom "Glasnici nade". Takoder je snimio kao producent, aranžer i autor glazbe ediciju duhovne glazbe Islama, "Tri Hafiza" (3 CD-a "Ilahija" i "Kasida"). Edicija je objavljena u devet zemalja. Ovih dana je završio još jedan projekt duhovne glazbe "Hori Hori Vasiona" zagrebačkoga zbora "Arabeske". Zele je godine 1997. bio kompletan autor albuma "Dan bez tebe", najprodavanijeg samostalnog albuma pjevača Mladena Vojičića - Tife, prodanog u 100 000 primjeraka. Zele bi se mogao pohvaliti i s prvim dance hitom "Apsolutno tvoj" grupe "Mirzino jato". Singl je prodan u rekordnih 400 000 primjeraka. Prošle godine napravio je i album mladog sarajevskog pop pjevača Deena. Napisao je i glazbu za nekoliko TV-serija. Do danas Zele Lipovača prodao je oko 4 000 000 nosača zvuka. Osim navedenih projekata Zele je još puno toga snimio, producirao, aranžirao, ali za to bi nam trebalo još vrlo mnogo stranica.
Jedan je od rijetkih koji od samog početka prati tehnologiju i trendove.
Vlasnik je skupocjenih i raritetnih gitara. Jedna takva u njegovoj kolekciji je i "Gibson Les Paul" iz godine 1959. kojoj je cijena oko 70 000 dolara. Ima ih samo 10 u Europi. Tu je i "Fender Stratocaster" iz godine 1968. Kolekciju čine i akustične gitare "Takamine", iz 1969. i iznimno vrijedna flamenco gitara "Hermano". Uz seriju gitara, Zele se koristi pojačalom "Mesa Boogie" uz zvučne kutije "Marshall", zatim Harmonizerom "Eventide 3000" i pedalama "Whamy" i "Cry Baby". Posljednjih nekoliko godina Zele Lipovača živi i radi u Zagrebu baš kao nekada, kada je okupio prvu postavu "Divljih jagoda". Tijekom 2002. godine reaktivirao je nove "Divlje jagode".
Imao sam prilike među prvima preslušati novi album "Od neba do neba" i sa sigurnošću mogu potvrditi da je Zele izabrao prave glazbenike kao što su Pero Galić, bivši pjevač "Opće opasnosti" koji je cijelo vrijeme lutao i nikada se nije mogao dokazati kao rock pjevač, konačno je pronašao svoje mjesto pod suncem, isto kao i bubnjar Thomas Balaž i basist Dejan Orešković. Iako sam očekivao da će come back "Jagoda" krenuti rockerski, Zele se ipak odlučio za sjajnu baladu "Marija" s novog albuma "Od neba do neba". To je ujedno i njihov prvi singl i video spot.
_________________
blago onom ko pameti nema!

[maus-sg]

Ovo sam skinuo sa cenzurisano,tamo imate i novu pjesmu "piramida" za download!

Suuuuuuuuuupeeeeeeeeer stvar!
_________________
blago onom ko pameti nema!

[maus-sg]

Da zaobidjem ono "cenzurisano"

divljejagode tacka com
_________________
blago onom ko pameti nema!

[maus-sg]

Ovo sam nashao na jednom hrvatskom site-u!






Srpski rock pjevač Borisav Đordjević, znan i kao Bora Čorba, rođen je 1. studenoga 1952. godine u Čačku. Još kao malog roditelji su ga naučili nekoliko pjesmica, od kojih su neke bile malčice bezobraznije. Kada su se okupili susjedi mali Borisav penjao se na stol i zabavaljao goste ranije spomenutim pjesmicama. U nižim razredima osnovne škole pjevao je na školskim priredbama hitove kao Zvižduk u osam Đorđa Marjanovića. U to vrijeme Borisav se dvoumio između glazbe i crtanja. Na dječjoj izložbi u Novom Sadu osvojio je nagradu za kolaže. Čak je htio poslije osnovne škole upisati srednju slikarsku u Zagrebu. No, roditelji mu to nisu dopustili pa se upisao u gimnaziju. S trinaest godina Borisav je u Čačku s tri školska prijatelja oformio svoju prvu grupu Hermelini koja je skladala glazbu pod utjecajem zagrebačke skupine Roboti. U to vreme počeo je i sam skladati pa mu se druga pjesma koju je u životu napisao - Moje tuge kasnije našla na albumu grupe Suncokret. Zatim se mladi Đorđević "šeta" po grupama: Vesnici ljubavi, Safiri, Dečaci sa Morave, Čačanski plemići i PORS (Poslednji Ostatak Romantičnog Sveta). Burne godine odrastanja donosile su i prve nevolje. Naime, Bora je s prijateljima provaljivao u tuđe stanove i, jednostavno rečeno, - krao stvari. Od tako stečenog novca u Beogradu su kupovali instrumente. Poslije tri godine nezakonitih aktivnosti, uhvaćeni su i proglašeni za maloljetne delikvente. Bora je sedam dana bio u istražnom zatvoru. Zatim je pušten kako bi se branio sa slobode i odmah je izbačen iz gimnazije. Konačna presuda je glasila: oslobođen uz pojačan nadzor roditelja i povremenu kontrolu organa starateljstva. Za mali Čačak to je bila velika bruka i roditelji odlučuju preseliti se u Beograd. U Beogradu Bora upisuje prilično strogu Petu beogradsku gimnaziju. U želji da se iskupi za grijehe, krenuo je ambiciozno, naredao petice, ali čim je za njim stigla priča iz Čačka, profesori skloni konzervativnijoj pedagogiji počeli su mu davati samo trojke. Do mature je uglavnom bio miran, a nakon nje kao da je stiglo oslobođenje. Kasnije će tvrditi kako mu tada pukao film, pa je odmah otišao na audiciju za rock operu Isus Krist Superstar koja se u to vrijeme pripremala u kazalištu Atelje 212. Dobio je ulogu jednog od apostola tako da je imao neke korske pjevačke zadatke. Tada upoznaje Zorana Radmilovića, Dragana Nikolića i Dušana Prelevića. Nastavlja glumiti pa se pojavljuje u predstavama Purpurno ostrvo, Tom Pejn, Caca u metrou. Ponesen daskama koje život znače pokušao je upisati glumu na Akademiji, ali biva odbijen pa se odlučuje za odsjek kazališne organizacije.

Početkom 1970.-ih formira akustičarsku grupu Zajedno. Prvi singl s pjesmama donio im je sasvim solidnu popularnost. Grupu Zajedno Bora je napustio krajem 1974. godine, ali je već u siječnju 1975. oformio je akustičarsku grupu Suncokret. Pozornost publike zadobili su pjesmama u stilu folk rocka, Borinim duhovitim tekstovima i višeglasnim pjevanjem. S radijskom zvijezdom Zoranom Modlijem, pod imenom Hajduk Stanko i jataci snimili su i objavili singl s pesmama Na putu za Stambol / Anđelija, čuvaj se Turaka (PGP RTB 1975.), a i pod imenom Zoran Modli i Suncokret singlove Rock and roll duku duku i Gili gili bluz (Diskos 1976.). Druženje Bore i Modlija datira još iz vremena grupe Zajedno, kada je popularni disko džokej producirao njihov prvi singl. Do razlaza Bore i Suncokreta dolazi kada je na probu donio svoju novu pjesmu Lutka sa naslovne strane. Članovi grupe odbili su je smatrajući kako ne odgovara senzibilitetu koji su izgradili. Bijesan i ljut, Bora odlazi u lipnju 1978. godine riješen napustiti svijet glazbe. Ipak, prihvaća poziv za najčudniju kombinaciju u svojoj karijeri. S Biljanom Krstić postaje član akustičarske grupe Rani mraz u kojoj su već bili Verica Todorović i Đorđe Balašević svježe posvađani sa sastavom Žetva. Njih dvojica udružuju snage izjavljujući kako: Rani mraz može lako uništiti svaku žetvu i suncokrete. Njih četvoro zatim snimaju tadašnju generacijsku himnu Računajte na nas. Svijestan kompromisa koje čini, poslije nastupa na festivalu u Splitu u srpnju 1978. godine i 45 dana provedenih u grupi, Bora odlučuje napustiti Rani mraz. Po povratku u Beograd Bora za nove suradnike bira dugogodišnje "trkače u mjestu", članove grupe SOS. Oni su godinama figurirali na sceni ne maknuvši se od statusa uvježbane ekipe koja dobro svira standarde.

Riblja čorba zvanično je nastala u beogradskom restoranu Šumatovac 15. kolovoza 1978. godine. Prvotno grupa se trebala zvati Bora i Ratnici, ali su se na kraju odlučili za Riblja čorba zbog čudnog spleta okolnosti (u listu TV Revija objavljen je njihov poster s imenom Riblja čorba, iako o imenu grupe još ništa nije bilo odlučeno). Bio je to beogradski sleng za menstruaciju i slikovito je predstavio izravnu liričnost grupe. Njihova suradnja bila je logičan nastavak svih godina provedenih na sceni. Ono što nije imao Bora, čvrst i energičan sastav, donio je SOS. Ono što nisu imali oni - bijesnog autora koji zna usmjeriti i ima dovoljno pjesama, predstavljao je Bora. Naizgled preko noći, Bora je prekinuo sve veze koje su ga držale za umivenu akustičarsku prošlost, isprljao se i progovorio sasvim drukčijim rječnikom. Prvi koncert Riblja Čorba je održala u vojvođanskom mjestu Elemir 8. rujna 1978. godine. Studenog iste godine emisija Veče uz radio slavila je rođendan koncertom u subotičkoj sportskoj hali. Riblja čorba je odsvirala samo dvije pjesme i zapalila okupljene. Prvi potez učinjen je kada su 22. prosinca objavili singl s pjesmama Lutka sa naslovne strane i On i njegov BMW. Već u to vrijeme Bora je planirao osloboditi se akustične gitare i posvetiti se pjevanju. Prvobitno je imao plan da dovede klavijaturistu, ali se ipak odlučio za još jednog gitaristu. Poslije nekoliko glazbenika koje su imali na umu odlučuju se prihvatiti prijedlog Rajka Kojića i kao ritam gitaristu dovode maturanta Momčila Bajagića. Već početkom ožujka odlaze odsvirati dvadesetak koncerata po Makedoniji. Publika ih je naprečac zavoljela, ali je turneja bila pravi financijski fijasko. Ljeto provodi u kampu Gorana Savinja u Makarskoj gdje su se uvježbavali za promociju debi ploče zakazanu za 1. rujna na beogradskom Tašmajdanu. Želeći napravi zabavu za široke narodne mase, Bora je taj koncert najavljivao pod parolom Riblja čorba neće da vam otima lovu - ulaz dva soma, što je u to vrijeme zaista bila niska cijena. Iako je ploča objavljena tek desetak dana nakon koncerta, termin za nastup bio je odlično tempiran. Početak školske godine, još uvijek lijepo vreme, niska cijena ulaznica i velika fama koj je oko grupe stvorena, doveli su do toga da koncert bude rasprodan. Najveće iznenađenje za grupu predstavljala je publika koja je, iako LP još nije objavljen, znala sve tekstove novih pjesama. Da bi rock cirkus bio još veći, Bora je pozvao antibaletsku grupu Ribetine koju je predvodila komična osoba iz Šumatovca - Meri Cakić. Za nju su mnogi u to vrijeme tvrdili kako je inspirirala Boru za Lutku sa naslovne strane. U erotskom donjem rublju, s podvezicama, ona se kretala po bini opravdavajući prefiks antibaletska. Te večeri Riblja Čorba je odsvirala sve pjesme sa singlova i LP-a uz The Letter iz repertoara Joea Cockera (Cocker je omiljeni Borin pjevač) i Jumpin' Jack Flash Rolling Stonesa. Desetak dana kasnije, Bora je otišao na odsluženje vojnog roka u Doboj. Nešto kasnije i drugi članovi grupe odlaze "vratiti dug domovini".

Grupa je ponovo kompletirana krajem prosinca 1980. pa 31. prosinca i 1. siječnja nove 1981. godine s Atomskim skloništem sviraju u hali Pionir na koncertima pod nazivom Atomska čorba. Do polovice veljače 1981. godine u studiju Druga maca snimaju album Pokvarena mašta i prljave strasti. Zvaničo, ploča je u trgovine stigla 23. veljače, a tjedan prije toga Riblja Čorba je trijumfirala na zagrebačkim koncertima u okviru akcije Pozdrav iz Beograda. Na omotu se trebala pojaviti osamdesetogodišnja gospođa Adela, model na Likovnoj akademiji. Planirali su slikati je golu, ali otprilike u to vrijeme pojavio se album Bijelog dugmeta - Doživjeti stotu, a na omotu su bile slike starije gole žene, pa je Bora od tog plana odustao. Velik interes za ploču doveo je do toga da se na dva koncerta u beogradskoj Hali sportova u kojoj se okupilo blizu 5000 posetitelja po večeri. Doduše, svirka nije mogla proći bez incidenata. Direktor Hale plašio se kako će drogirani huligani demolirati parket pa nije dopustio gašenje svjetla, tako da je predgupa Papatra svirala pod osvjetljenjem zgodnim za košarkašku utakmicu. Bora je odbio izaći na binu dok se svjetlo ne ugasi, pa je mučno pregovaranje potrajalo gotovo čitav sat dok je nervozna publika zviždala, lupala nogama o pod i skandirala Gasi svjetlo! Kada je dogovor najzad postignut, halom se prolomilo oduševljenje. U siječnju 1982. godine koncertom u Čačku Riblja Čorba je započela jugoslavensku turneju koja je, kako se kasnije ispostavilo, prilično nezgodno nazvana Tko preživi - pričaće. Gdje god su se pojavili, vladao je velik interes za karte, što su organizatori nemilosrdno zloupotrebljavali. Tako je za njihov nastup u zagrebačkoj Ledenoj dvorani 8. veljače u prodaju pušteno 10.500 karata. U dvorani se, na nesreću, uoči svirke našlo oko 15.000 mladih. Kako su samo dvoja vrata bila otvorena, u gužvi na ulazu izgažena je četrnaestogodišnja zagrepčanka Željka Marković koja je preminula od povreda. Nekim novinama ta tragedija je poslužila kao dobar povod za obračun s rock muzikom i napade na Boru Đorđevića koji s organizacijom nije imao nikakve veze. Poslije Zagreba organizatori su na njihovim koncertima drastično smanjili broj karata koje su puštali u prodaju, a nije bila rijetkost ni da im otkazuju gostoprimstvo, plašeći se novih problema. Ipak u tom periodu Riblja Čorba je definitivno postala jedna od najvećih r'n'r grupa u Jugoslaviji. Početkom veljače u Ilustrovanoj politici objavljeno je pismo nekog tinejdžera u kome je razglabao na temu političke podobnosti druga Đorđevića. To je bilo dovoljo da SUBNOR (Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata) skopske općine Karpoš podnese zahtjev da se ploča zabrani zbog stihova Za ideale ginu budale i Kreteni dižu bune i ginu iz pjesme Na Zapadu ništa novo. Odmah poslije njih, tom zahtjevu se pridružuju SUBNOR Sarajeva i malog vojvođanskog mjesta Bezdan, ali i Savez socijalističke omladine Bosne i Hercegovine. Afera poprima velike razmjere po medijima zbog vrijeđanja tekovina narodnooslobodilačke borbe. Rezultati svega toga bili su vidljivi na terenu. Riblja Čorba je bila prisiljena u Celju prvi put u karijeri prekinuti svoj koncert, jer su dežurni vatrogasci bili previše agresivni prema publici. Koncert u Sarajevu mogao je biti održan tek kada je Bora napisao obrazloženje za tekstove svih pjesama koje će izvoditi i potpisao da će Na Zapadu ništa novo otpjevati na vlastitu odgovornost. .

U Tuzli nisu mogli svirati jer, kako je bilo izjavljeno, organizator ne može osigurati red i mir tijekom koncerta grupe čije ponašanje nije u skladu sa socijalističkim moralom. Čitava stvar se smirila kada je grupu obranio tadašnji predsjednik boračke organizacije. Bio je to samo uvod u političke zabrane s kojima se Bora u nastavku karijere susretao. No, prije još većih problema s politkom na Dan mladosti i na rođendan Josipa Broza Tita, 25. svibnja 1982. godine, dobili su Majsku nagradu Gradskog komiteta Saveza Socijalističke omladine Beograda uz obrazloženje da grupa pjeva o životu i problemima mladih i da je postala unekoliko simbol velikog djela omladine. Početkom srpnja pojavila se živa ploča U ime naroda. LP je odrađen sirovo, bez studijskog peglanja, ali ipak je postigao nakladu od 120.000 primjeraka i postao najprodavaniji koncertni LP u dotadašnjoj jugoslavenskoj rock povijesti. Grupa je na ploču uvrstila samo provjerene koncertne favorite, te naklada nije predstavljala iznenađenje. Nekoliko dana kasnije uz druge grupe sviraju na Trgu Marxa i Engelsa na koncertu povodom solidarnosti sa borbom naroda Palestine. Zatim se povlače iz javnosti i pripremaju narednu ploču Buvlja pijaca koja se pojavila krajem 1982. godine. Pored ljubavnih pjesama značaj dio ploče činile su i politički direktne pjesme Slušaj, sine, obriši sline; Kako je lepo biti glup (inspirirana boravkom u neinspirativnoj vojsci); Pravila, pravila; Kad ti se na glavu sruši čitav svet i Ja ratujem sam. Ploča je ponovo postigla veliku nakladu - 250.000. Neke pjesme s ploče korištene su u filmu Laf u srcu. Na osnovu glasova čitateljki lista Bazar Bora je izabran za idealnog muškarca. Doduše, redakcija je odbila objaviti Borinu pjesmicu-zahvalnicu: Domaćice skinite gaćice, ja volim vaše flanelske spavaćice. Na turneju su krenuli dva tjedna nakon objavljivanja ploče i suočili se s oslabljenim interesom publike. Zanimljivo je da im je koncerte po Hrvatskoj organizirala estradna ispostava Saveza boraca - Scena revolucije.

Krajem listopada 1983. godine u organizaciji Saveza socijalističke omladine Riblja čorba je održala četiri koncerta u Bugarskoj, u okviru manifestacije Balkan, zona bez nuklearnog naoružanja. Na završnoj svečanosti Riblja Čorba je svirala nakon grčkog folklornog ansambla, bugarskih ritmičnih plesača i rumunjskog omladinskog kazališta koje je izvelo simboličnu predstavu Bauk kapitalizma napada omladinu Istoka. Po povratku grupa kreće snimati novi album Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju. Kako u PGP RTB-u nisu željeli financirati snimanje u Londonu, Bora je prešao u zagrebački Jugoton. Odmah po objavljivanju, 1984. godine, republička cenzura tri je pjesme proglasila moralno nepodobnim pa je ploča dobila etiketu šund proizvoda i samim tim veću cijenu u prodaji. Probleme su zbog tekstova stvorile Mangupi vam kvare dete i Besni psi u kojoj, pored ostalog, Bora pjeva: Grčki šverceri, arapski studenti, negativni elementi, maloletni delikventi i besni psi, što je izazvalo internacionalne potrese. Ambasade tri arapske zemlje, pa čak i Zair žalile su se zato što je Bora izjednačio arapske studente i bijesne pse. Onda je Ministarstvo kulture SR Srbije naručilo stručnu analizu pjesme, a pred beogradski koncert stigao je zahtjev iz ministarstva vanjskih poslova da se pjesma ne izvodi. Stvari su krenule nizbrdo. Proljetna truneja je prošla prilično loše - 8 koncerata je otkazano zbog slabog interesa publike, a na ostalim nastupima dvorane su bile poluprazne. Uslijedio je i rasap - samo nekoliko dana pred put na Mljet Bora je pozvao Bajagu i rekao kako im jedan hotel u Solunu nudi 10.000 USD po čovjeku za mjesec dana svirke. Bajaga je to odbio jer se spremao na more te dodao kako je glupo da rock grupa svira po hotelima. Nešto kasnije Bajaga je iz novina saznao da nije više u grupi. U tom periodu došlo je do suradnje Gorana Bregovića i Bore koji su tada bili rivali. Na ploči Bijelo dugme (Kamarad-Diskoton 1984.). Bora je napisao polovicu teksta za pjesmu Pedikulis Pubis i pjevao je s Goranom i Tifom. Ta suradnja pomogla je Bori u danima kada mu je bilo najteže. Osokoljen Bora se uputio u studio i snimio novu ploču Istina koja je objavljenja 1985. Novi materijal, prije izlaska ploče, predstavljen je na koncertu u klubu Kulušić u okviru akcije Bolje vas našli kada su beogradski bendovi gostovali u Zagrebu. Nakon svirke bend je ispraćen uz dva bisa. Riblja Čorba ponovo je vratila staru slavu najviše zahvaljujući pjesmi Pogledaj dom svoj anđele. Kao i pjesme i omot je bio oštar: lica članova grupe su fotomontažom ugrađena u nišku Ćele kulu. Naravno, ni rad na ovoj ploči nije prošao bez problema. U Jugotonu su odbili objaviti pjesme Snage opozicije, Pogledaj dom svoj, anđele, Alo i Dvorska budala, pa se grupa bez mnogo razmišljanja vratila u PGP RTB. Njihova mjerila u tom trenutku bila su manje stroga, odbili su samo pjesmu Snage opozicije, a u pjesmi Alo, stih sa planine šakal zavija, tamo je Jugoslavija, zamijenjen je u ja iz dalekih predela posmatram tuđa nedela.

U tom periodu Anđeo je postao ključna pjesma kojom je Bora završavao koncerte. Spot za pjesmu je emitiran i na MTV-u. Na turneji po Rusiji čak ju je pjevao i Đorđe Marjanović i to kao molitvu. Godine 1985. Đorđević objavljuje svoju prvu zbirku poezije Ravnodušan prema plaču. Za mjesec dana je prodano 10.000 primjeraka. Početkom 1986. godine na sjednici Komisije Predsjedništva CK SKJ za informativno-propagandno djelovanje čak se raspravljalo o tekstovima koje je pisao Đorđević. U to vrijeme Bora Čorba morao se oprostiti od svoje karijere u malom nogometu. Braneći gol ekipe Delirijum tremens povrijedio je Ahilovu tetivu i zbog toga grupa nije održala seriju svirki na kojima su planirali odsvirati neke nove pjesme. Popularnost koju je postigla prva Borina knjiga rezultirala je njegovim aktivnostima i na tom planu. Intenzivno je držao večeri poezije, a ostvarila mu se i davnašnja želja - godine 1988. primaju ga u Udruženje književnika Srbije. To su neki akademici doživljeli kao uvredu. Oko njegovih pjesama i dalje se dizala prašina. Kada je u Sava centru 1987. godine na proslavi godišnjice Studija B govorio svoje stihove javni tužilac je zaključio da je uznemirio javnost. Ali, kako je govorio pjesme koje su već objavljene po novinama i njegovim zbirkama, sud je odbio zahtjev javnog tužioca za pokretanje postupka. U srpnju 1988. dok je Bora u crnogorskom gradiću Baru govorio svoje stihove, prisutni policajac je otkrio kako je verbalno vrijeđao patriotska socijalistička osjećanja građana. Odmah je napisao prijavu koja je dovela do suđenja na kome je Bora poslije razvučenog procesa oslobođen optužbe.

U svojoj karijeri Đorđević je pisao i pjesme za narodnjake (Neka me ne zaborave devojke sa Morave) i nove starogradske pjesme (Stani malo kafanski sviraču). U početku je pjesme potpisivao imenom svoje supruge, ali se nakon nekog vremena ipak predomislio i počeo se potpisivati svojim imenom. Zanimljivo je spomenuti da je jedan od najvećih hitova solo karijere Željka Bebeka Sinoć sam pola kafane popio, upravo napisao Bora. U svojoj plodnoj karijeri Bora je objavio pet zbirki pjesama: Ravnodušan prema plaču (1985.), Hej Sloveni (1987.), Prvih deset godina je najteže (1988.), Neću (1989.) te Psihopata i lopata (1997.) koje su prodate u preko 150.000 primjeraka. Nositelj je priznanja Branko Čopić za satiru, nagrade Brankovo kolo zbog očuvanja srpskohrvatskog jezika i svježeg pjesničkog izraza. Dobio je četiri Oskara popularnosti (daje ih beogradski list TV Revija), više puta proglašavan je skladateljem, pjevačem, pa i lajavcem godine. Radio je glazbu za kazališne predstave Bonton, Siroti mali hrčki, Tamna je noć i film Atoski vrtovi. U kazalištu Radović izvodio je monodramu Ja ratujem sam, a objavio je i kazetu Bora priča gluposti koju je slovnski Helidon prodao u nakladi većoj od 80.000 primjeraka. Borini hobiji su pecanje i nogomet (rezervni je golman nogometnog kluba Pekar), a piše i za satirični list Naša krmača. Godine 1990. osnovao je šeretsku Partiju običnih pijanaca (POP). Ubrzo po osnivanju, stranka je ušla u principijelnu koaliciju sa SUP-om (Savez uživalaca piva) i Flašističkom strankom. Za stranačke simbole odabrali su srk i čepić i povukli se u mir svojih omiljenih kavana. Danas je Bora otac - ima sina Borisa. U doba prve polovice 1990.-ih, Bora je intenzivno pomagao mladoj grupi Minđušari iz Knina koji su svirali kao predgrupa Riblje Čorbe (E, moj druže Zagrebački) . Snimao je i sa Bajom, malim Knindžom (Kamenko i Kremenko). Pred početak Miloševićeve agresije na Hrvatsku Đorđević je otvoreno stao na stranu sprskih agresora i nevjerovatnom se žestinom obrušio na Hrvatsku. Otvoreno se deklarirao kao četnik (član je organizacije Mladi četnici) i čak postao državljanin tzv. Republike Srpske Krajine (kasnije i tzv. Republike Srpske). U ljeto 1996. Bora sa svojom grupom svira u tzv. Republici Srpskoj na mitinzima Srpske Demokratske Stranke. Sve to zauvijek mu je zatvorilo vrata ulaska u Hrvatsku i onaj dio BiH u kojem su Hrvati i Bošnjaci većina, ali njegove se pjesme danas mogu slobodno kupiti u privatnim trgovinama nosača zvuka u Hrvatskoj.
_________________
blago onom ko pameti nema!